U mjesecu smo blagdana, strke oko priprema, poklona, svečanih događanja, božićne pjesmice dopiru is svakog pravca, lampice i šušur vuku nas vani i po mraku i hladnoći. Mjesec je radosti, obitelji, darivanja, zajedništva.. dijeljenja materijalnih i nematerijalnih darova.
Djeca svako malo dobiju na dar poneki slatkiš ili novu igračku, a vama već srce počne ubrzano lupati i hvata vas nervoza kad vidite da se drugo dijete približava pitati hoće li vaše posuditi tu novu igračku? Tema dijeljenja je cjelogodišnja, štoviše cjeloživotna. Dijeljenje je jedna od socijalnih vještina ovisna o dobi djeteta i razvojnim specifičnostima, osobinama i iskustvima. U ovom članku ćemo se podsjetiti kada počinjemo „razumjeti“ dijeljenje, kada je to djeci teže ili lakše te kako možemo pomoći uspješno razvijati tu vještinu kod našeg djeteta.
S dvije godine javljaju se izrazi „moj“, „moje“! Dijete počinje shvaćati da je odvojeno od drugih, da je jedinka za sebe, ali da su mu neki bliži te počinje braniti svoje vlasništvo, doživljava ono što „posjeduje“. U toj dobi strpljenje u roditeljstvu je najčešće svakodnevno pred velikim izazovima zbog mogućih burnih reakcija u ponašanju u situacijama dijeljenja kod svog dvo/tro-godišnjaka. Važno je prepoznati da su osjećaji kod djeteta koji izazivaju ta ponašanja sasvim prirodni i na neki način predstavljaju razvojni napredak! Takve situacije prilike su za učenje nošenja sa stresom i neugodnim osjećajima (koje ne možemo i ne trebamo izbjeći!) te za razvoj socijalnih vještina i mehanizama koje će dijete usvajati kroz narednih nekoliko godina.
Što je najčešće u pozadini odbijanja dijeljenja igračka/stvari/osobe? Kada djeca razviju svjesnost o tome da im je nešto drago dijeljenje s drugim doživljavaju kao rizik da će bez toga ostati, da im tu igračku drugo dijete neće vratiti, da će ju razbiti, da će npr. baka voljeti samo brata a ne više njega. Najčešće se prvo javi strah koji potakne i ostale neugodne emocije- ljutnju, anksioznost, bespomoćnost. Ključna su to iskustva za jačanje prepoznavanja osjećaja i senzacija u tijelu te jačanja vještina korisnog nošenja s osjećajima i vještina rješavanja problema.
Brojne su aktivnosti i smjernice navedene i pojašnjene u stručnoj literaturi s ciljem osnaživanja vašeg djeteta u dijeljenju. Ovdje ćemo navesti neke od njih, primjenjive u svakodnevnom životu, počevši već od danas.
Terapeutska slikovnica o pandi Momi iz naklade Evenio daje nam ideje za prevenciju i intervenciju u situacijama dijeljenja. Uči nas kako je u redu da su nam neke stvari od velike važnosti te da nam njihovo dijeljenje izaziva preintenzivne neugodne emocije. U tom slučaju korisno je dogovoriti s djecom pravilo- prije nego nam gosti dođu, igračke koje ti je preteško dijeliti spremiti ćemo u jednu košaru na sigurno mjesto, ili te igračke nećemo nositi u park/na plažu. S ostalim igračkama drugi se smiju igrati. Druga tehnika je senzorni šator, odnosno nekakav miran, siguran kutak s antistresnom/senzornom didaktikom (spužvaste loptice, ljigavci,balonići,...) u koji se dijete može doći „ispuhati“, skloniti i izregulirati kada je uzrujano. Ova tehnika, loptice, razni predmeti,plišanci, vježba se s djetetom kada je ono opušteno, razigrano, kako bi kada proživljava neugodne emocije lakše koristila taj kutak i brže dovela tijelo u ravnotežu.
Vodič za roditelje na temu socijalnih vještina preporuča još nekoliko strategija. Davanje djetetu onog što od vas traži taj isti tren i bezuvjetno može djetetu stvoriti očekivanja da i u svim ostalim situacijama u životu ono mora dobiti ono što želi odmah. Kakve samo teške osjećaje i frustraciju ta djeca dožive kada u svakodnevici dožive da to i nije tako. Umjesto ovakvog pristupa dijelite s djetetom na stvaran način. Kroz igru nemojte dati sve što ono želi. Dopustite da i ono može ne dijeliti nešto što mu je najdraže. Naučite dijete kako objasniti da je na njemu red za igračku, kako da zatraži od drugih da čeka svoj red, da može ponuditi drugome neku drugu igračku, da igračku da drugome kada je završilo s igrom.. Također, korisno je poučiti dijete vještinama pregovaranja. Prilikom stvarnih situacija kada dijete želi neku igračku s kojom se drugo dijete igra recite „Želiš se igrati s igračkom koju ima Mare?“ Pričekajte odgovor ili predložite pristup. Zatim pregovarajte. U većini slučajeva drugo dijete će to prihvatiti, a ako odbija objasnite svom djetetu da sada treba pričekati svoj red. Kad se „Mare“ završi igrati s igračkom ponudite djetetu.
Ukoliko navedeni pristupi nisu dovoljno učinkoviti u primjeni u svakodnevnim realnim situacijama možete sa svojim djetetom i vježbati dijeljenje. S minimalno dvoje djece napravite slijedeće. Podijelite im nasumice po igračku. Ohrabrite ih da s njom nešto naprave, pokažu vam, zatim ih potaknite da se zamijene i kažu „sad je na tebi red“ i „sad je na meni red“. Možete dogovoriti i određeno vrijeme do razmjene, npr., svake dvije minute. Ovom vježbom ne samo da potičemo pozitivna iskustva oko dijeljenja već nešto još važnije, prepoznavanje svojih misli, verbaliziranje onog što želimo i pronalaženje rješenja i dogovora. Time osnažujemo dijete u socijalnim interakcijama te smanjujemo vjerojatnost fizičkog agresivnog ponašanja.
Ho ho ho dijeliti je slatko
Ho ho ho dijelit može svatko
Pia Martinić, mag. psych.
Ćorić Špoljar, R. i Kralj, D. (2017). Socijalne vještine djeteta: Vodič za roditelje. Zagreb: Poliklinika za zaštitu djece i mladih i Grad Zagreb.
Brlek, E. I Kukec, J. (2023). Momo ne želi dijeliti igračke. Zagreb: Evenio.